Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću … ..
U vrijeme kad fitoterapija i nije bila popularna grana alternativne medicine, barem ne kao danas, Asim Kljun, koji danas slovi za „tata-matu“ kad je u pitanju jetra i sva njena oboljenja, u lučkom gradiću Bar, u samom centru čaršije, imao je biljnu apoteku „Imela“. Od tadašnje države Jugoslavije, papire, dozvole i sve što mu je trebalo za pokretanje jedne takve apoteke, dobio je na svoj osamnaesti rođendan. Da liječi druge, tada mu, na pamet padalo nije. Malobrojnim posjetiocima nudio je samo ono što su tražili od njega, kutiju uvinog čaja, paketić osušenog nevena, gaveza …
Vremenom, zapazio je da se uvijek jedni te isti ljudi vraćaju po još čaja. Kao da im onaj prethodni nije pomagao. Ipak, poznavao je moć bilja. Naposljetku, njegova je majka Ćamka je od žutice, ciroze i hepatitisa na stotine ljudi izliječila, a u Drugom svetskom ratu, iako je skoro bila nepismena, uprava bolnice u Užicu nudila joj je status ljekara samo da se preseli u bolnicu, kuha „svoje“ čajeve i spriječi epidemiju žutice.
Sve to i Asim je znao, ali da on liječi druge, odgovara za nečiji život – toga se pribojavao. Ipak, u razgovoru sa posjetiocima svoje male apoteke, uvidjeo je koliko je bitna receptura i dosljedno pridržavanje uputstava. Od običnog prodavca čajeva, ubrzo se pretvorio u narodnog hećima i sa sve većom sigurnošću, dijelio savjete, preporučivao količinu i vrstu čaja.
Greške nijedne nije bilo, svi su bili izliječeni, pa više ni mušterija nije bilo. Kraj tog poglavlja završio se tako što je Asim stavio katanac na apoteku, zaposlio se kao glavni kuvar na prekookenaski brodu i otisnuo u svijet. No, pored odličnih kulinarskih sposobnosti, na površinu bi svakodnevno isplivalo njegovo znanje o ljudskom zdravlju, pa je ubrzo kutlaču okačio o klin i posvetio se onome za šta je i rođen, za šta ima prirodnog dara – pomaganje drugima da svoje psihofizičke sposobnosti i zdravlje – drže na maksimumu.
Malo je poznato da vi, u šestoj deceniji života, nikad niste bili bolesni, čak ni od gripa. Primjenjujete li i na sebi vlastite recepture?
– Vjerujem da su i dobri geni nasljeđeni, ali da, kad pripremam drugima čajeve obavezno kušam od svakoga pomalo. To me drži budnim danima i noćima, nekad čitavih sedam dana u kontinuitetu. Poznanici me zovu čovek-mašina. Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti. Da, to je od čajeva, na jak imunitet neće nikakva bolest.
Jedno vrijeme, bili ste u žiži medijskih interesovanja, domaćih i svjetskih. Pamela Anderson, Opra Vinfri i Vladimir Putin samo su neka od imena koja su mediji dovodili u vezu sa vama. Šta je na kraju bilo sa njima?
– Koliko znam, još su živi i zdravi. Šalim se malo. Sa njima sam uvijek komunicirao putem posrednika i nekih svojih poslovnih saradnika i menadžera koji su se pokazali nespremnim da odgovore potražnji tržišta, a i svoj su džep stavljali na prvo mjesto. Danas se više ne zovu mojim saradnicima jer što su mogli da zabrlja – zabrljali su. Idemo ispočetka.
Je li to razlog skoro trogodišnjem odsustvovanju iz medija?
– Nije. Radio sam sve vrijeme, samo u nešto manjem obimu. Na telefonu sam znao sate provesti, dok se baterija ne potroši. Sjeo bih da doručkujem uz izlazak sunca, a znao sam dočekati i zalazak i mrklu noć a da nisam mrvu uspio staviti u usta. Propustio sam odrastanje unuka, godišnje odmore, ženidbu sina, godišnjicu školske mature i braka, druženje sa prijateljima i rodbinom. Zapostavio sam sebe u potpunosti. Život na točkovima dosadi, a razgovor sa ljudima izmori. Trebalo mi je pauza, ali sam uvidjeo da je ustvari nisam ni imao. Ljudi su opet nalazili način da stupe u kontakt sa mnom, dobra preporuka u vidu ljudske riječi znači više od reklame na najvećem bilbordu u Njujorku.
Lažna nada
Koliko je teško odgovoriti zahtjevu pacijenata, budući da je potražnja upravo za vašim čajevima enormna?
– Mislim da je bitnije staviti akcenat na odgovornost. Šta ako bolestan čovjek uzme od mene terapiju za cirozu jetre i usred terapije dobije, recimo, srčani udar koji nikakve veze nema sa mojom terapijom? Hoće li mene neko možda kriviti za smrt? Pitati se jesam li ja tome doprineo? Reći ću to ovako, moje terapije nisu jeftine, ne prodajem čarobni prah u kutijicama od 20 maraka i ne dajem lažnu nadu. Samim tim posao ne završavam na vratima. Onaj ko se izdaje za doktora, pa makar i „narodnog“ – ma šta da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti pare, dati lijek i staviti tačku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu. Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja. Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću. Uostalom, liječim ozbiljne bolesti, za koje medicina nema lijeka. Onog dana kada se pojavi pacijent kome je oficijelna medicina uz pomoć bilo čega uspjela regenerisati cirotičnu jetru ili odstraniti virus hepatitisa iz krvi, ja ću opet zakatančiti posao i odjedriš u ljepše krajeve.
A AIDS?
– Slična je to bolest hepatitisu umnogome. Na sličan način se dobija, ima iste simptome, samo je opasnija i brže nagriza organizam. Prije 3-4 godine imao sam eksperimentalnih 6 izlječenih pacijenata. Danas ih ima puno više. Svi su imali i sidu i hepatitis. Pili su čaj za hepatitis, samo u jačoj koncentraciji i većim dozama. Svi su i danas živi i zdravi i ja bih volio, ne radi mene, nego radi drugih sa istovjetnim dijagnozama, da napuste veo tajnovitosti i da u javnost izađu sa nalazima prije i poslije moje terapije.
Za kraj, pitanje, je li istina da vaše čajeve pije i engleska kraljica Elizabeta. Koju bolest ona ima?
– Koliko znam, nema nikakvu bolest. Preko novinarke iz jednog sarajevskog dnevnog lista, koja je opet drugarica sa novinarkom „The Independent“, stupljeni je u kontakt. Novinarki iz Sarajeva spasio sam život deteta, pa je ona izvrstan glasnogovornik i reklama mom radu. Kako sam obavješten, moje čajeve pije preventive radi, radi osvježenja organizma. Ako je tako, drago mi je. Čajevi su rađeni po recepturi koju nikad nikome nisam otkrio, nijednoj farmaceutskoj kući, a nuđeni su mi višemilionski iznosi da prodam recept. Sve se bojim da bi iko od toga napravio nešto korisno za narod ili za djecu zaraženu hepatitisom u Africi. U „njihovoj“ proizvodnji lijek bi koštao nekoliko stotina hiljada evra, koliko i sad košta liječenje interferonom ili transplantacija jetre – od čega pacijent nema nikakvu korist, osim nade.
Tokom nekoliko minulih godina, Aura je objavila mnoštvo zanimljivih, istinitih i potresnih priča koje su svjedočile ljekovitosti Asimovih terapija. Pisali smo tako o bokserskom asu Salki Zildžiću. Asimove čajeve koristio je za anemiju. Devojčica Naida iz Slavinovića kod Tuzle izbjegla je transplantaciju jetre. Asimu čajevi izlječili su joj cirozu i autoimuni hepatitis. Selim Džafić iz Sarajeva Asimov terapijom u trajanju od 45 dana izliječio je hepatitis B i cirozu jetre. Dragan Mardžonović iz Crne Gore rešio se hronične bronhijalne astme, a Rešad Kovač iz Goražda hepatitisa C. Aldenu Muminoviću, sarajevskom pčelaru, terapije su izlječile bolesna pluća, kao i Hašimu Kadriću, Sarajliji koji je od rođenja imao astmu. Fatima Šero sa našim je čitaocima svojevremeno podjelila iskustvo sa nestankom ciste veličine jajeta, a Nalo Hajrudin o pobjedi hepatitisa C, kao i Ifeta Kovačević iz Kragujevca. Rasema Imamović iz Sarajeva spas za dugogdišnji probleme takođe je našla u Asimov terapijama.
Majda Beširević iz sarajevskog naselja Dolac Malta čak je u nekoliko TV emisija govorila o cirozi i hepatitisu kojeg je izlječila s 45-dnevnom Asimov terapijom. Bejkrija Mile Mišura iz Njemačke izliječio je rak pankreasa i tumor na glavi.
I zato …
POTRAŽITE LIJEK ZA VAŠE PROBLEME – PREPARATE NA BAZI BILJA
Spas za oboljele od ciroze jetre, hepatitisa B, hepatitisa C, oboljenje disajnih puteva, cisti, tumora, raka …
KONTAKT TELEFONI
00 382 69 331 835
i
00 387 62.284-179
za pozive iz BiH: 062 / 284-179
Za kraj možda Vas ovi oglasi zanimaju:
Nema komentara:
Objavi komentar